Demencija Lewyevih tjelešaca

Demencija Lewyevih tjelešaca je 2. najučestalija demencija karakterizirana nenormalnim depozitima proteina zvanog alfa-sinuklein, koji se nazivaju Lewyeva tjelešca, u kortikalnim neuronima, a također u diencefalonu i moždanom deblu. Obično nastaje u starijih od 60 godina. S obzirom da može sličiti posebno u početku na Parkinsonovu bolest ili Alzheimerovu bolest često je nedijagnosticirana ili krivo dijagnosticirana. Mnogi nisu upoznati s njom, niti ju prepoznaju ili rijetko misle na nju. Ne zna se isto uzrok nastanka ali se govori o genetskim i okolišnim čimbenicima. Od rizičnih faktora se spominje dob, oboljeli član obitelji, muški spol, a zdrav način života (vježbe, mentalne stimulacije, prehrana) kao i kod svih drugih o dobu ovisnih demencija mogu odgoditi nastanak smiptoma. Demencija s Lewyevim tjelešcima je kronična neurodegenerativna bolest karakterizirana ranim nastankom demencije (fluktuacije budnosti orijentacije i pažnje, pamćenje je oštećeno, najviše vidnoprostorne i idnokonstrukcijske sposobnosti), vidnih halucinacija (može ići do psihoze unutar 1-2 godine od postavljanja dijagnoze), zajedno sa simptomima parkinsonizma (bradikineza, tremor, smetnje hoda).
Imaju smetnje spavanja („REM sleep behaviour disorder“) koje mogu prethoditi demenciji a također rano nastaju padovi i autonomne disfunkcije (smetnje mokrenja, stolice, kontrole tlaka i regulacije temperature). Rana dijagnoza je bitna ne samo što smanjuje anksioznost i neizvjesnost obitelji, nego što neki lijekovi za demenciju imaju kod ovog oblika bolji učinak od drugih a i neki lijekovi mogu pogoršati simptome. Liječenje je simptomatsko. Prosječno trajanje bolesti je 5-7 godina iako ima odstupanja (2-20 godina) ovisno o općem stanju oboljelog, dobi i težini simptoma. Neki su bolesnici izrazito osjetljivi na male doze neuroleptika. U liječenju se koriste levodopa za simptome parkinsonizma, atipični neuroleptici za psihičke smetnje i halucinacije, te klonazepam za smetnje spavanja, inhibitori kolinesteraze za demenciju. Uz to je bitna fizikalna terapija, logopedski tretman, radna terapija, psihoterapija, pomoć obitelji i bolesniku preko udruga i grupa.

Doc. prim. dr. sc Vladimira Vuletić, Klinika za neurologiju, KBC Rijeka